Biti Zaljubljen Osho Pdf Free

Danijel Goleman -Emocionalna inteligencija • 1. Naslov izvornika Daniel Goleman, Emotional IntelligenceCopyright 1995 by Daniel GolemanPreveo s engleskoga DAMIR BILI IStru na redaktura prijevoda doc dr. ANA MARUŠI (I. VESNAMATULIUrednica IVANKA BOROVAC2. IzdanjeZagreb Mozaik knjiga, 1997.SadržajAristotelov izazovPRVI DIOEMOCIONALNI MOZAK 1. Emu služe emocije?

Anatomija emocionalnog pu aDRUGI DIONARAV EMOCIONALNE INTELIGENCIJE 3. Kada je pametno zapravo glupo 4. Upoznaj samog sebe 5. Robovi strasti 6. Vrhunski dar 7. Korijeni empatije 8. Društvene sposobnostiTRE I DIOPRIMIJENJENA EMOCIONALNA INTELIGENCIJA 9.

Intimni neprijatelji 10. Kako izlaziti na kraj sa srcem 11. Um i medicina ETVRTI DIOOTVORENE MOGU NOSTI 12.

Osho books free download - pdf books of osho freely available for download. Osho zen books download, osho sufi books download, osho meditation books, osho tantra books, osho tao books download. Aug 30, 2016. Donor challenge: A generous supporter will match your donation 3 to 1 right now. Triple your impact! Dear Internet Archive Supporter. I ask only once a year: please help the Internet Archive today. We're an independent, non-profit website that the entire world depends on. Most can't afford to donate, but we.

Obiteljska kušnja 13. Traume i ponovljeno emocionalno u enje 14. Temperament nije isto što i sudbina 1 • PETI DIOEMOCIONALNA PISMENOST 15. Cijena emocionalne nepismenosti 16. Školovanje emocijaDodatak A:Što su emocije?Dodatak B:Obilježja emocionalnoga umaDodatak C:Neuralni krugovi strahaDodatak D:Konzorcij W.T. Granta:Aktivni sastojci programa prevencijeDodatak E:Program znanosti o sebiDodatak F:Društveno i emocionalno u enje: rezultatiBilješke Aristotelov izazov Svatko se može naljutiti - to je lako. Ali naljutiti se na pravu osobu, do ispravnoga stupnja, u pravi trenutak, zbog ispravnoga razloga i na ispravan na in - to nije lako.

ARISTOTEL, Nikomahova etika Tog kolovoškog poslijepodneva u New Yorku je vladala nepodnošljiva sparina. Bioje težak dan, kada su ljudi obi no ispunjeni osje ajem nelagode i mrzovoljni. Vra aosam se u hotel i u trenutku kada sam u aveniji Madison stupio u autobus preneraziome voza, sredovje an crnac s radosnim osmijehom na licu, koji me u trenutku kadasam ušao srda no pozdravio: »Bok! Tim rije ima do ekivao je svakogatko bi ušao u autobus koji se poput puža probijao kroz gusti promet u središtu grada.Svi putnici bili su jednako iznena eni kao i ja, no kako se nitko nije uspijevaoosloboditi zlovolje, malo njih mu je i odzdravilo. Me utim, kako je autobus polako napredovao kroz prometnu gužvu, došlo je dopolagane, poprili no za udne promjene. Voza se upustio u neprekinut monolog,prožet živahnim opaskama o onome što smo mogli vidjeti oko sebe: u ovoj jeprodavaonici trenuta no sjajna rasprodaja, u ovome muzeju divna izložba, jeste li uli za onaj novi film koji je po eo igrati u kinu iza ugla? To njegovo uživanje ubogatstvu mogu nosti koje grad nudi bilo je zarazno.

Do trenutka kada bi izlazio izautobusa, svatko od putnika ve bi se uspio osloboditi one mrzovoljne ljušture skojom je bio ušao, a kada bi voza povikao: »Dovi enja, ugodan dan!« svatko bi mu 2 • se umjesto odgovora nasmiješio. Sje anje na tu epizodu u meni se zadržalo dvadesetak godina. Kada sam sevozio tim autobusom upravo sam bio obranio doktorsku disertaciju iz psihologije - alita je znanost u ono vrijeme poklanjala vrlo malo pozornosti na inu na koji se takvatransformacija to no mogla dogoditi. Psihologija je znala vrlo malo ili ak ništa omehanizmima emocija. Pa ipak, dok sam zamišljao zarazni virus dobrograspoloženja koji je prostrujao gradom, krenuvši od putnika iz njegova autobusa,uvidio sam da je ovaj voza zapravo svojevrstan gradski mirotvorac, nešto poput arobnjaka koji je u stanju transformirati mrzovoljnu razdražljivost koja je kiptjela unjegovim putnicima, barem im malo smekšati i otvoriti srca.

Kao potpuna opreka tom primjeru, evo nekoliko navoda iz ovotjednih novina: • U nekoj gradskoj školi devetogodišnjak posve podivlja, izlijeva kante s bojompo školskim klupama, ra unalima i pisa ima te demolira automobil na školskomeparkiralištu. Razlog: neki u enici iz istog, tre eg razreda rekli su mu da je »bebica«,a on je tim postupkom na njih želio ostaviti druk iji dojam. • Osmero djece ozlije eno je pošto je nehoti no guranje u masi tinejdžera koji suse okupili pred nekim manhattanskim rap-klubom dovelo do tu njave. Sukob jezavršio kada je jedan od mladi a po eo nasumce pucati iz automatskog pištoljakalibra 0,38. U izvještaju se navodi kako su takvi ispadi s vatrenim oružjem zbognaoko sitnih uvreda, a na koje se gleda kao na izraz nepoštivanja, posljednjih godinasve eš i širom zemlje.

• U slu ajevima ubojstava djece mla e od dvanaest godina, navodi se u jednomeistraživanju, 57 posto ubojica jesu roditelji ili njihovi novi supružnici. Gotovo upedeset posto slu ajeva roditelji izjavljuju da su »samo pokušavali discipliniratidijete«. Kobno tjelesno zlostavljanje potakli su »prijestupi« kao što je djetetovostajanje ispred televizora, ime ometa pra enje programa, plakanje ili mokrenje upelene.

• U Njema koj je neki mladi izveden pred sud zbog toga što je usmrtio petTurkinja, žena i djevojaka, podmetnuvši požar dok su spavale. Lan je neonacisti keskupine, a ispri ao je kako je stalno ostajao bez posla, pio i kako je za svoje neda ekrivio strance. Jedva ujnim glasom, pred sudom izjavljuje: »Nikako ne mogu prestatižaliti zbog toga što smo u inili, i beskrajno se stidim«. Svakoga dana do nas dopiru vijesti prepune takvih svjedo enja o raspadusustava uljudnog opho enja i sigurnosti, o provalama niskih strasti koje su se otelesvakome nadzoru. No to samo odražava i poja ava sve izraženiji dojam oemocijama koje su izmakle kontroli i u našem vlastitome životu i životima Ijudi okonas.

Nitko nije zašti en od ovakvih hirovitih provala nasilja i boli; na ovaj ili onaj na inutje u i na život sviju nas. U posljednjem se desetlje u ovakvi izvještaji pojavljuju vrlo redovito, odražavaju isve izraženiju emocionalnu neprimjerenost, o aj i nepromišljenost u našimobiteljima, zajednicama i životima sviju nas. Posljednjih godina bilježi se porastrazine bijesa i bezna a, bilo u tihoj osamljenosti djece koju umjesto djevojke izsusjedstva uva TV aparat, u boli napuštene, zapostavljane i zlostavljane djece ili, 3 • pak, u ružnim i dobro poznatim slikama bra noga nasilja. Sve raširenija emocionalnaslabost o itava se u brojkama koje pokazuju porast broja slu ajeva depresije usvijetu, kao i u podsjetnicima na sve ve e valove agresivnosti - tinejdžeri s pištoljimau školama, nezgode na autocesti koje završavaju usmr ivanjem iz vatrenog oružja,ogor eni bivši namještenici masakriraju nekadašnje kolege s posla.

Emocionalnozlostavljanje, ni im izazvano otvaranje vatre i posttraumatski stres, sve te rije i uposljednjih su deset godina ušle u svakodnevni rje nik, a geslo dana više nije vedrafraza »Ugodan dan«, nego razdražljivo »Hajde, samo izvoli, razveseli me!«. Ova bi vam knjiga trebala pomo i u nerazumnome svijetu prona i svjetlo razuma.Kao psiholog i, posljednjih deset godina, novinar The New York Timesa, pratio samnapredak znanstvenih spoznaja na podru ju iracionalnoga. Pritom sam opazio dvaposve suprotna trenda: onaj koji govori o sve jadnijem stanju našeg zajedni kogemocionalnog života i drugi, s odre enim rješenjima koja bude nadu. ZAŠTO SAM SE NA PISANJE OVE KNJIGE ODLU IOUPRAVO SADA?

Unato ovako lošim novostima, posljednjih deset godina svjedoci smo i dosadnevi ene mase znanstvenih istraživanja emocija. Najdramati nije spoznaje ine uvidiu funkcioniranje mozga, kojih ne bi bilo bez novih metoda, primjerice tehnike slikanjamozga. Prvi put u ljudskoj povijesti vidljivo je ono što je oduvijek bilo izvor velikihzagonetki: kako to no ova složena masa stanica funkcionira kada mislimo iosje amo, zamišljamo i sanjamo.

Ova prava lavina neurobioloških podatakaomogu uje nam jasnije nego ikada dosada shvatiti kako nas moždani centri zaemocije navode na srdžbu ili pla i kako se stariji dijelovi mozga, koji nas nagone naratovanje ali i vo enje Ijubavi, kanaliziraju u ovom ili onome smjeru. Ova nevi enajasno a u vezi s funkcioniranjem emocija i njihovim nesavršenostima u središtepozornosti dovodi neka nova rješenja za našu kolektivnu emocionalnu krizu. S pisanjem ove knjige morao sam ekati sve dok znanstvena žetva ne postanedovoljno bogata. Znanstvene spoznaje toliko kasne velikim dijelom i zbog toga što suistraživanja tijekom godina iznena uju e umanjila ulogu osje aja u mentalnomeživotu, pa su emocije za znanstvenu psihologiju ostale najve im dijelomneistraženim kontinentom.

U tu prazninu nahrupila je sva sila knjiga iz prakti ne ipopularne psihologije (tzv. Self-help, »samopomo « - prim. Prev.), dobronamjernihsavjeta u najboljem slu aju utemeljenih na klini kim stavovima, ali bez osobitihznanstvenih temelja, ili ak posve bez njih. Znanost danas kona no može spouzdanjem po eti odgovarati na ova toliko važna i zbunjuju a pitanja psihe unajiracionalnijoj ulozi i s poprili nom to noš u odrediti položaj i gra u Ijudskoga srca. Te su odrednice izazov onima koji se drže uskog pogleda na inteligenciju, tvrde ikako je kvocijent inteligencije (IQ) genetski zadan i kako ga životno iskustvo ne možepromijeniti te kako nam je životna sudbina u velikoj mjeri odre ena tim uro enimsposobnostima. Takav stav zanemaruje ono izazovnije pitanje: što je to što možemopromijeniti a što e našoj djeci pomo i da žive boljim životom? Koji su to imbenicina djelu kada se Ijudi s visokim kvocijentom inteligencije mu e i doživljavajuneuspjehe, dok oni sa skromnim IQ-em napreduju nevjerojatno dobro?

Ja bih rekao 4 • da je razlika vrlo esto u sposobnostima koje emo ovdje nazivati emocionalnominteligencijom, a tu je rije o samokontroli, revnosti i ustrajnosti te sposobnostimotiviranja samoga sebe. A tim vještinama, kao što emo vidjeti, mogu e je pou itidjecu, ime e ona ste i ve e mogu nosti da se koriste svim onim intelektualnimpotencijalima koje im je genetsko kolo sre e eventualno dodijelilo. Nad ovom mogu noš u nadvija se i neodložan moralni imperativ. Ovo je doba ukojemu se, kako se ini, sama bit našega društva ogoljuje sve ve om brzinom, kadase za sebi nost, nasilje i pokvarenost duha ini da posve nagrizaju kakvo u našegzajedni kog življenja. Pritom argument koji govori u prilog važnosti emocionalneinteligencije ovisi o vezi izme u sentimenta, karaktera i moralnih instinkata.

Sve jeviše dokaza o tome da temeljni eti ki stavovi u životu izviru iz emocionalnihsposobnosti. Na primjer, impulzivnost je medij emocija; zametak svih impulzivnihpostupaka jest osje aj toliko intenzivan da rasprskavanjem prerasta u djelovanje.Oni koji su prepušteni na milost i nemilost impulzivnosti - osobe kojima nedostajesamokontrole - moralno su hendikepirani: sposobnost kontroliranja impulsa temelj jesnage volje i karaktera. Jednako tako, korijen altruizma leži u poistovje ivanju stu im osje ajima, sposobnosti iš itavanja tu ih emocija; nema li ovjek osje aj zapotrebe ili o aj drugih, ne može pokazivati ni brižnost. A ako postoje dva moralnastava koja su u našem dobu potrebna, to su upravo ova dva, samokontrola isamilost. NAŠE PUTOVANJE U ovoj knjizi bit u svojevrstan vodi kroz znanstvene spoznaje o emocijama.Rije je o putovanju kojemu je cilj unijeti razumijevanje u neke trenutke u našimživotima i svijetu oko nas koji nas najviše zbunjuju. Svrha ovog putovanja jest shvatitišto to zna i - i na koji na in - u emocije unijeti inteligencijll. Ve sama ta spoznajamože u odre enoj mjeri pomo i; uvo enje spoznaje u sferu emocija u inkom jesli no djelovanju promatra a na kvantnoj razini u fizici, koji mijenja ono što sepromatra.

Naše putovanje po inje u Prvome dijelu, s novim otkri ima o emocionalnoj gra imozga, koja nude objašnjenje za zbunjuju e trenutke u našem životu, kada osje ajinadja avaju svaku racionalnost. Razumijevanje me uigre moždanih tvorbi kojeupravljaju trenucima u kojima smo obuzeti srdžbom ili strahom - ili straš u i radoš u -otkriva puno toga o na inu na koji stje emo emocionalne navike koje mogu potkopatinaše najbolje namjere, kao i o tome što možemo poduzeti kako bismo zatomili svojedestruktivnije ili štetnije emocionalne impulse. Što je najvažnije, neurološki podacinude nam mogu nost oblikovanja emocionalnih navika u naše djece. Sljede a zna ajna postaja na našem putovanju, Drugi dio, spoznaja je o tomekako neurološke zadanosti utje u na osnovni prirodni dar za življenje nazvanemocionalnom inteligencijom: primjerice, sposobnost vladanja emocionalnimimpulsima; iš itavanje tu ih skrovitih osje aja; održavanje veza bez ve ih potresa - ilikako je to rekao Aristotel, tu rijetku sposobnost da se naljutite »na pravu osobu, doispravnoga stupnja, u pravi trenutak, zbog ispravnoga razloga i na ispravan na in«.( itatelji koje ne zanimaju neurološke pojedinosti mogu nastaviti itati knjigu od toga 5 • dijela). Ovaj prošireni model, koji nam pokazuje što to zna i biti »inteligentan«, emocijepostavlja u samo središte sposobnosti za živIjenje. U Tre em dijelu istražit emoneke od klju nih razlika koje su posljedice ove sposobnosti: kako te vještine moguo uvati naše najdragocjenije odnose, ili kako ih njihov nedostatak može nagristi;kako težišne sile koje nam mijenjaju život na poslu na dosad nevi en na in podižucijenu emocionalnoj inteligenciji kada je rije o postizanju uspjeha na radnomemjestu; i kako štetne emocije ugrožavaju tjelesno zdravlje jednako koliko i ovisnost opušenju, pa ak i kako nam emocionalna ravnoteža može pomo i pri o uvanjuzdravlja i osje aja zadovoljstva.

Genetsko naslije e svakog je od nas obdarilo nizom emocionalnih zadanosti kojeodre uju naš temperament. Ali moždani krugovi koji su pritom važni iznimno suprilagodljivi; temperament nije sudbina. Kao što emo vidjeti u etvrtome dijelu,emocionalne lekcije koje kao djeca dobivamo kod ku e i u školi oblikuju teemocionalne krugove, zbog ega postajemo sposobniji - ili manje sposobni - uosnovama emocionalne inteligencije. To zna i da su djetinjstvo i mladost klju narazdoblja za odre ivanje temeljnih emocionalnih navika koje e upravljati našimživotima. U Petome dijelu istražit emo koje sve opasnosti ekaju one koji u sazrijevanjune uspiju ovladati emocionalnom sferom - kako nedostatci u emocionalnojinteligenciji proširuju spektar rizika, od depresije ili nasilništva do poreme aja una inu prehrane i narkomanije.

U njemu pokazujemo i kako školske ustanove, kojesu pioniri na ovome podru ju, pou avaju djecu o emocionalnim i društvenimvještinama potrebnima da bi život održali na ispravnome putu. Ono što e nas u ovoj knjizi možda najviše uznemiriti jesu podaci dobiveniopsežnim istraživanjem provedenim na roditeljima i u iteljima, a koji pokazujusvjetski trend: sadašnja generacija djece ima više emocionalnih problema od oneprethodne: djeca su osamIjenija i deprimiranija, podložnija Ijutnji i neposluhu,nervoznija i sklonija zabrinutosti, impulzivnija i agresivnija. Ako za to uop e i postoji lijek, ini mi se da se mora sastojati u na inu na kojimlade generacije pripremamo za život. Emocionalnu edukaciju djece sadaprepuštamo slu aju, a u inci su sve pogubniji.

Jedno od rješenja jest nova vizijaonoga što škole mogu u initi kako bi stvorile cjelovitog u enika, u u ionici povezuju ium i srce. Naše putovanje završava obilaskom inovativnih školskih programa kojimaje cilj djecu pou iti o temeljima emocionalne inteligencije. Ve vidim vrijeme kada eu obrazovnome sustavu posve ustaljeno mjesto imati usa ivanje temeljnihme uljudskih sposobnosti, primjerice svijesti o vlastitome bi u, samokontrole isuosje anja te umije a slušanja, razrješavanja sukoba i suradnje.

Nikomahova etika, Aristotelovo filozofsko propitivanje vrlina, karaktera i dobrogaživota postavlja pred nas izazov upravljanja emocionalnim životom na inteligentanna in. Naše strasti, kada se iskazuju kako valja, u sebi sadrže mudrost; vode našarazmišljanja, sustave vrijednosti i naš opstanak.

Ali vrlo lako mogu skrenuti spravoga puta, a to ine i pre esto. Kao što je to uvidio i Aristotel, problem ne leži u 6 • emocionalnosti, nego u prikladnosti emocije i njezina izražavanja. Pitanje je kakounijeti inteligenciju u osje aje - a time i ulju enost na ulice i brižnost u životzajednice. PRVI DIO EMOCIONALNI MOZAK 1 emu služe emocije? Ovjek ispravno vidi srcem; ono što je bitno oku jenevidljivo. ANTOINE DE SAINT-EXUPERY Mali princ Promislimo za po etak o posljednjim trenucima Garyja i Mary Jane Chauncey,para koji se posve posvetio svojoj jedanaestogodišnjoj k erki Andrei, koju jecerebralna paraliza prikovala za invalidska kolica. Obitelj Chauncey putovala jevlakom koji je pao u rijeku pošto je teglenica udarila i oslabila željezni ki most umo varnome dijelu Louisiane.

Misle i prije svega na svoju k er, ovaj je par dao sveod sebe ne bi li je spasio dok je voda navirala u vlak koji je tonuo; nekako su uspjeliizgurati Andreu kroz prozor, u ruke spasilaca. A onda, kada je njihov vagon potonuo,utopili su se (1. Associated Press, 15. Rujna 1993.) Andreina pri a, pri a o roditeljima koji su svojim posljednjim juna kim djelomspasili djetetu život, oslikava trenutak gotovo mitske hrabrosti. Ovakvi slu ajeviroditeljskog žrtvovanja za potomstvo nedvojbeno su se ponavljali bezbroj putatijekom pretpovijesti i povijesti ovje anstva, kao i nebrojeno puta tijekom širegprocesa evolucije naše vrste (2.

Bezvremenost ove teme nesebi ne Ijubavi o itujese i u tome koliko se esto pojavljuje u mitovima širom svijeta: pri e jataka, koje seve tisu lje ima prepri avaju u velikome dijelu Azije, odreda su varijacije takvihparabola o požrtvovnosti.) Sa stajališta evolucijskih biologa, takva je roditeljska požrtvovnost u službi»reproduktivnog uspjeha« u prenošenju ovjekovih gena na nova pokoljenja. No sastajališta roditelja koji donosi o ajni ku odluku u kriznoj situaciji, rije je isklju ivo oIjubavi. Kao pomo pri uvidu u svrhu i snagu emocija, ovaj primjer roditeljskog junaštvasvjedo i o ulozi altruisti ke Ijubavi - kao i svake druge emocije koju osje amo - u 7 • Ijudskome životu (3. Altruisti ka ljubav i Ijudski opstanak: teorije evolucije kojepostuliraju prilagodbene prednosti altruizma lijepo su iznijete u knjizi MalcolmaSlavina i Daniela Kriegmana The Adaptive Design of the Huntan Psyche (New York,Guilford Press, 1992.).). On nam govori da su naši najdublji osje aji, naše strasti ižudnje, temeljni vodi i te da naša vrsta svoje postojanje uvelike duguje njihovoj snaziu me uljudskim odnosima. A ta je mo doista iznimna: samo tako snažna ljubav -silna potreba za spašavanjem Ijubljenog djeteta - mogla je navesti roditelja danadvlada nagon za spašavanjem vlastita života.

S intelektualnog stajališta, njihova ježrtva bila nerazumna; sa stajališta srca, bio je to jedini mogu izbor. Kada pokušavaju doku iti zbog ega je evolucija emocijama pridala takosredišnju ulogu u Ijudskoj psihi, sociobiolozi ukazuju upravo na dominaciju srca nadglavom u ovako presudnim trenucima. Naše emocije, kažu oni, vode nas usuo avanju s nevoljama i zada ama odve važnima da bismo njihovo rješavanjeprepustili samo intelektu - u trenucima opasnosti, bolna gubitka, ustrajavanju premacilju unato preprekama i neuspjesima, ostvarivanju bliskosti partnera, stvaranjuobitelji.

Svaka emocija nudi izraženu spremnost na djelovanje; svaka nam pokazujesmjer koji se ve pokazao dobrim za suo avanje s izazovima ljudskog postojanja kojise ponavljaju (4. Velik dio ove rasprave temelji se na klju nome eseju Paula Ekmanapod naslovom »An Argument for Basic Emotions«, objavljenom u asopisu Cognitionand Emotion (Spoznaja i emocija), br. 6, 1992., str. Ova tvrdnja preuzeta jeiz lanka EN. Johnson-Lairda i K. Oatleya u istome broju asopisa.). Kako su seovakve vje ne situacije tijekom povijesti evolucije stalno ponavljale, vrijednost našegemocionalnog repertoara za preživljavanje potvr ena je time što je on ostao usa enu naš živ ani sustav kao nešto što nazivamo uro enim, automatskim sklonostimaIjudskoga srca.

Pogled na ljudsku prirodu koji ne priznaje snagu emocija žalosno je kratkovidan.Ve i sam naziv Homo sapiens, razumni ovjek, navodi na pogrešan zaklju ak usvjetlu novog pogleda i vizije o mjestu emocija u našem životu, koji znanost danasnudi. Kao što svi znamo iz iskustva, kada je rije o oblikovanju odluka i postupaka,osje aji su jednako važni, a katkada i važniji od razmišljanja. Pretjerali smo unaglašavanju važnosti i zna enja isto racionalnoga u Ijudskome životu - onoga štose mjeri kvocijentom inteligencije (IQ). Kada je vlast u rukama emocija, inteligencijamože biti posve bezna ajna. KADA STRASTI NADVLADAJU RAZUM Bila je to tragedija koju su izazvale pogreške. Etrnaestogodišnja MatildaCrabtree našalila se s ocem: kada su joj se roditelji u jedan iza pono i vratili izposjeta prijateljima, isko ila je iz zidnoga ormara i povikala »Buu!«. Me utim, Bobby Crabtree i njegova supruga mislili su da je Matilda te no i ostalakod prijateljice.

Pri ulasku u ku u, za uvši neke neobi ne zvukove, Crabtree je uzeopištolj kalibra 0,357 i pošao u Matildinu sobu kako bi vidio o emu je rije. Kada muje k i isko ila iz ormara, Crabtree ju je pogodio u vrat. Matilda Crabtree preminula jedvanaest sati kasnije (5. Smrt Matilde Crabtree, The New York Times, 11. 8 • Dio emocionalnog naslije a evolucije jest i strah koji nas pokre e da obiteljštitimo od opasnosti; upravo taj impuls naveo je Bobbyja Crabtreea da posegne zapištoljem i potraži uljeza za kojeg je mislio da se šulja njegovom ku om. Strah ga jepotaknuo da puca prije nego što je uspio posve uvidjeti u što to puca, ak i prije negošto je mogao prepoznati glas svoje k eri.

Ovakve automatske reakcije urezale sunam se u živ ani sustav, zaklju uju evolucijski biolozi, jer su dugo i u jednomklju nome razdoblju ljudske pretpovijesti zna ile razliku izme u života i smrti. Što jejoš važnije, bile su važne za glavnu zada u evolucije: sposobnost ra anja potomstvau kojem e se nastavljati ove genetske predispozicije - što je tužna ironija u slu ajutragedije u ku i Crabtreeovih. No dok su nam emocije u evoluciji dugoro no gledano bile mudri vodi i, novecivilizacijske realnosti nastale su tako brzo da polagano napredovanje evolucije snjima više ne može držati korak. Štoviše, prvi zakoni i eti ki kodovi - Hamurabijevzakonik, Deset zapovijedi, zakoni cara Ašoke - mogu se itati kao pokušaji obuzda-vanja, potiskivanja i pripitomljavanja emocionalnoga života. Kao što je to Freudopisao u djelu Civilizacija i njezina nezadovoljstva, društvo je moralo izvananametnuti pravila, kojima je cilj bio zatomiti plimne valove neobuzdanih emocija kojise preslobodno valjaju unutar ovjekova bi a.

Unato tim društvenim ograni enjima, uvijek se iznova doga a da strastinadvladavaju razum. Ova sklonost Ijudske naravi posljedica je osnovne gra ementalnog života. Sa stajališta biološke gra e osnovnih emocionalnih živ anihkrugova, ono sa ime se rodimo zapravo je ono što je davalo najbolje rezultate uposljednjih 50 000 generacija ljudi, ne posljednjih 500 generacija - i nikako neposljednjih pet. Spore, promišljene sile evolucije koje su oblikovale naše emocijesvoju su zada u obavljale u razdoblju od milijun godina; posljednjih 10 000 godina -unato tome što je u njima došlo do vrtoglavog razvoja ljudske civilizacije i eksplozijestanovništva, koje se pove alo s pet milijuna na pet milijardi - ostavilo je vrlo malotraga na biološke obrasce na kojima se temelji naš emocionalni život. Bez obzira na okolnosti, naša ocjena svakog osobnog susreta i naše reakcije natakve situacije oblikuju se ne samo na temelju naših racionalnih sudova ili osobnogiskustva, nego i davne prošlosti.

Zbog toga nam ostaju sklonosti koje katkada imaju itragi ne posljedice, kao što pokazuju tužni doga aji u domu Crabtreeovih. Ukratko,postmodernim nedoumicama pre esto prilazimo s emocionalnim repertoaromskrojenim za potrebe pleistocena.

Taj problem u samoj je srži onoga ime se u ovojknjizi bavim. Poticaji za djelovanje Jednog dana u rano prolje e vozio sam se autocestom preko nekog planinskogprijevoja u Coloradu, kada je zapuh snijega iznenada posve prekrio automobil koji senalazio malo ispred mene. Dok sam tako virio prema naprijed, nisam mogaorazabrati apsolutno ništa; vrtlozi snijega sada su me zasljepljivali posvemašnjombjelinom. Dok sam pritiskao ko nicu, osje ao sam kako mi itavo tijelo preplavljujetjeskoba i jasno sam uo udaranje srca. 9 • Tjeskoba se potom pretvorila u pravi strah: zaustavio sam se uz rub ceste, ekaju i da se vrtlozi snijega smire. Pola sata kasnije snijeg je prestao padati,vidljivost je ponovno postala uobi ajena i nastavio sam put - a ponovno sam sezaustavio samo nekoliko stotina metara dalje, gdje je medicinska ekipa ukazivalapomo putniku u automobilu koji je udario u stražnji kraj sporijeg vozila ispred sebe;zbog sudara, promet autocestom je prekinut. Da sam nastavio voziti u zasIjepljuju ojvijavici, vjerojatno bih bio udario u njih.

Usa eni oprez i strah možda su mi spasili život. Kao u zeca paraliziranogstrahom na znak prolaska lisice - ili kakva prasisavca koji se skriva od strašnogdinosaura - vlast nada mnom preuzelo je jedno unutarnje stanje koje me natjeralo dase zaustavim, postanem oprezan i razmotrim opasnost. Sve su emocije zapravo impulsi koji nas navode na djelovanje, trenuta ni planoviza suo avanje sa životnim izazovima koje je u nas usadila evolucija. Ak i usamome korijenu rije i emocija rije je motere, glagol koji na latinskome zna i»kretati se«, dok prefiks »e-« ukazuje na odmicanje, što zna i da svaka emocijapodrazumijeva sklonost djelovanju.

Injenica da emocije dovode do odre enihpostupaka najo itija je pri promatranju životinja ili djece. U itavom životinjskomecarstvu samo kod »civiliziranih« odraslih osoba tako esto uo avamo tu velikuanomaliju, to da su emocije - temeljni poticaji za djelovanje - razdvojene od o itihreakcija (6.Samo kod odraslih osoba: ovu pojavu opazio je Paul Ekman, University ofCalifornia, San Francisco.). Na našem emocionalnom repertoaru svaka emocija igra jedinstvenu ulogu, kakoto otkrivaju njihovi jasno izraženi biološki pokazatelji (podrobnije informacije o»osnovnim« emocijama prona i ete u Dodatku A).

Uz nove metode promatranjaunutrašnjosti tijela i mozga, istraživa i otkrivaju nove fiziološke pojedinosti o tomekako pojedina emocija priprema tijelo za vrlo razli ite vrste reakcija (7. Tijelo semijenja ovisno o emocijama i uzrocima tih pojava u evoluciji: neke od promjenadokumentirali su Robert W. Levenson, Paul Ekman i Wallace V. Friesen u lanku»Voluntary Facial Action Generates Emotion-Specific Autonomous Nervous SystemActivity« u asopisu Psychophysiology, br. Ovaj je popis sastavljen natemelju tog lanka i drugih izvora. U ovome trenutku takav je popis u odre enoj mjerispekulativne naravi; i dalje se vode znanstvene rasprave o to nom biološkomeozna avanju svake pojedine emocije, pri emu neki istraživa i drže da me uemocijama ima znatno više preklapanja nego razlika ili da je naša trenuta nasposobnost mjerenja bioloških korelata emocija u odviše ranoj fazi da bismopouzdano ustvrdili razlike. Više o tim raspravama: Paul Ekman i Richard Davidson,urednici, Fundamental Questions About Emotions (New York, Oxford UniversityPress, 1994.).

_________________________________________________________________________ DODATAK A ŠTO SU EMOCIJE? 10 • Nekoliko rije i o onome što podrazumijevam pod pojmom emocija, terminu oto nom zna enju kojeg psiholozi i filozofi vode rasprave ve više od stolje a. Unajdoslovnijem smislu, rje nik Oxford English Dictionary rije emocija definira kao»svaku uzbu enost ili uznemirenost uma, osje aja, strasti; svako žestoko iliuzbu eno mentalno stanje«. Ja se rije ju emocija koristim kada želim ozna itiosje aj i izrazito njegove misli, psihološka i biološka stanja te niz sklonostidjelovanju. Postoje stotine emocija, kao i njihovih mješavina, varijacija, mutacija inijansi. Štoviše, puno je više suptilnih razlika me u emocijama nego što za njihimamo rije i. Istraživa i se ni danas ne slažu oko toga koje se to no emocije mogu smatratiprimarnima - koje su plava, crvena i žuta boja osje aja od kojih nastaju sve ostalenijanse - pa ak ni oko toga postoje li uop e takve primarne emocije.

Neki teoreti arigovore o osnovnim skupinama, premda se svi ne slažu ni u tom pitanju.

$3,560,540 $6M Dear Internet Archive Supporter, I ask only once a year: please help the Internet Archive today. We’re an independent, non-profit website that the entire world depends on. Most can’t afford to donate, but we hope you can. The average donation is about $41. If everyone chips in $5, we can keep this going for free. Download How To Program A Bot In Xenominer Free Software here. For a fraction of the cost of a book, we can share that book online forever.

When I started this, people called me crazy. Ansys 11 Keygen Download Mac. Collect web pages? Who’d want to read a book on a screen? For 21 years, we’ve backed up the Web, so if government data or entire newspapers disappear, we can say: We Got This.

The key is to keep improving—and to keep it free. We have only 150 staff but run one of the world’s top websites. We’re dedicated to reader privacy. We never accept ads. But we still need to pay for servers and staff. The Internet Archive is a bargain, but we need your help. If you find our site useful, please chip in.

—Brewster Kahle, Founder, Internet Archive. $3,560,540 $6M Dear Internet Archive Supporter, I ask only once a year: please help the Internet Archive today.

We’re an independent, non-profit website that the entire world depends on. Most can’t afford to donate, but we hope you can. The average donation is about $41. If everyone chips in $5, we can keep this going for free. For a fraction of the cost of a book, we can share that book online forever. When I started this, people called me crazy. Collect web pages?

For 21 years, we’ve backed up the Web, so if government data or entire newspapers disappear, we can say: We Got This. We’re dedicated to reader privacy. We never accept ads. But we still need to pay for servers and staff. If you find our site useful, please chip in.

—Brewster Kahle, Founder, Internet Archive. $3,560,540 $6M Dear Internet Archive Supporter, I ask only once a year: please help the Internet Archive today.

We’re an independent, non-profit website that the entire world depends on. Most can’t afford to donate, but we hope you can. The average donation is about $41.

If everyone chips in $5, we can keep this going for free. For a fraction of the cost of a book, we can share that book online forever. When I started this, people called me crazy. Collect web pages?

For 21 years, we’ve backed up the Web, so if government data or entire newspapers disappear, we can say: We Got This. We’re dedicated to reader privacy. We never accept ads. But we still need to pay for servers and staff. If you find our site useful, please chip in.

—Brewster Kahle, Founder, Internet Archive. Dear Internet Archive Supporter, I ask only once a year: please help the Internet Archive today. We’re an independent, non-profit website that the entire world depends on. If everyone chips in $5, we can keep this going for free. For a fraction of the cost of a book, we can share that book online forever.

When I started this, people called me crazy. Collect web pages? For 21 years, we’ve backed up the Web, so if government data or entire newspapers disappear, we can say: We Got This. We never accept ads, but we still need to pay for servers and staff. If you find our site useful, please chip in.

—Brewster Kahle, Founder, Internet Archive.